1. Definisanje ključnih pokazatelja uspešnosti – KPI (Key Performance Indicator)

KPI-evi se ne odnose samo na energente, već i na sve druge mere rada ili aktivnosti od velike važnosti, kao što je npr. produktivnost, efikasnost proizvodnog postrojenja, gubici repromaterijala, itd. U zavisnosti od tipa industrije, te koji energenti imaju značajan uticaj na poslovanje, ove energente treba proglasiti KPI-evima i uspostaviti sistem za njihovo praćenjekontrolu i poboljšanje. Ako je npr. toplotna energija značajan trošak u određenoj industriji, onda je Potrošnja toplotne energije KPI izražen u MJkWh ili Sm3 po jedinici proizvoda. Osim navedenog, radi efikasnijeg praćenja, potrebno je uvesti i PI-eve, pokazatelje uspešnosti, u konkretnom primeru Potrošnja toplotne energije u pojedinim pogonima, ali i Potrošnja toplotne energije najvećih potrošača. KPI-evi su kao instrument tabla u kokpitu aviona – daju bitne informacije za kontrolu i bezbedno upravljanje. Za unapređenje KPI-eva, potrebno je definisati „vlasnika“ određenog KPI-a.Preduslov za ostvarivanje poboljšanja je merenje u pravilnim vremenskim intervalima. Ustanove koje isporučuju energente, podrazumevano mere potrošnju i ispostavljaju račune na mesečnom nivou. Ipak, obično je potrebna učestalija kontrola, npr. dnevnonedeljno ili MTD (month to date) od početka meseca do tekućeg dana. Da bi se stekao utisak o određenom KPI-u, neophodno je da se radi poređenje istog KPI-a sa sličnim proizvodnim pogonima, kao i utvrditi repere (benchmark ) za određenu industriju. Za važne KPI-eve, neophodno je da „vlasnik“ KPI-a napravi odgovarajuću strategiju, na koji način će do određenog perioda dostići reper. Česta je potreba da se za poboljšanje određenog KPI-a uključi više odeljenja. U tom slučaju vlasnik KPI-a treba da oformi zvaničan tim, koji će se sastajati u pravilnim razmacima (npr. dvonedeljno) radi dostizanja poboljšanja. Na internetu se mogu naći mnogi nazivi, alati i saveti za funkcionisanje ovog tima, uglavnom nastali iz Six Sigma tehnika za poboljšanje procesa, kao što je npr. PDCA (Plan Do Check Act), DMAIC (Define Measure Analize Improve Control). Savet je da se obavezno koristi Pareto princip, odnosno Pareto dijagram (pravilo 80/20) i dnevnik akcija (Action Log). Paretov princip kaže –20% potrošenog vremena i ulaganja donosi 80% ušteda. Postoji mnogo primera primene ovog principa, kao i gotovi dijagrami, a predstavnici EEC-a su ga više puta uspešno praktično primenili na uštede energenata i fluida u industrijiDnevnik akcija je neophodan prvenstveno kao podsetnik na dogovore sa sastanka. U dnevniku akcija obavezno treba da stoji ko je odgovoran za određenu akciju, detaljan opis akcije i datum do kojeg će akcija biti završena. Odgovorna osoba za određenu akciju treba da bude saglasna sa dodeljenom akcijom kao i predviđenim vremenom za njeno izvršenje. Za  praćenje rada oformljenog tima, postoje mnogi softverski alati, ali je i Excel sasvim dovoljan.

2. Edukacija ljudi i vođenje ličnim primerom

Redovno gašenje nepotrebnih svetala neće spasiti kompaniju, ali će uticati na svest ljudi. Ljudima treba predstaviti cene energenata i fluida te im objasniti zbog čega se nešto od njih zahteva. O energentima se često ne vodi računa, jer nisu opipljivi i gubitak se ne vidi odmah, kao sto je npr. slučaj kod gubitaka repromaterijala, koji su lako uočljivi.

3. Rekuperacija energije i saniranje curenja

Za većinu proizvodnih pogona važi da repromaterijal ulazi u pogon na temperaturama približnim sobnoj temperaturi. Kada izlazi iz proizvodnog pogona, gotov proizvod je takođe na temperaturi koja je bliska sobnoj. U toku proizvodnog procesa se često u pojedinim koracima koristi toplotna energija, da bi se u nekim daljim koracima, koristila rashladna. Da li ovo znači, da se dobrom rekuperacijom potrošnja energije za grajanje / hlađenje može minimalizovati? Za sva curenja (bacanja) energenata i fluida (para, kondenzat, rashladno sredstvo, voda…), ali i proizvod, poluproizvod, pomoćni materijal… je neophodno uspostaviti sistem za brzo otkrivanje i eliminaciju.

4. Plan proizvodnje

Dužina šarži, broj preštelavanja, dužina trajanja preštelavanja, u prehrambenoj industriji – broj pranja (CIP-ova – cleaning in place) – U današnje vreme potrošačima se nudi širok izbor proizvoda i tržišna utakmica neminovno dovodi do povećanja palete proizvoda. Iz tog razloga u proizvodnim pogonima česta su preštelavanja, ali je česta i promena plana rada, što posledično dovodi do povećanja potrošnje energenata. Postoji niz metoda za skraćenje trajanja samog preštelavanja i na internetu se mogu naći uputstva kako ovo sprovesti u delo. Savet je da se napravi jasna matrica preštelavanja i definiše redosled proizvodnje određenih proizvoda u cilju optimizacije procesa preštelavanja, ali je takođe potrebno definisati i minimalni period „zamrzavanja“ plana proizvodnje.

5. Automatizacija i vizualizacija sistema – proizvodnog pogona

Visok nivo automatizacije i vizualizacije proizvodnog procesa omogućuje ubrzavanje procesa proizvodnjebolje praćenje potrošnje energenata i fluida te samim tim nudi i mogućnost za smanjenja potrošnje. Osim ovoga, postoje i gotovi sistemi kao npr. MES (Manufacturing Execution System) koji služe za praćenje i trendiranje  procesa proizvodnje u celini, od ulaska sirovina do izlaska gotovog proizvoda. Za praćenje KPI-eva takođe je poželjno napraviti automatski sistem, koji generiše gotove: dnevne, nedeljne, mesečne, MTD… izveštaje.

6. Visoka efikasnost proizvodnih pogona

Česti zastoji, posebno u linijskim proizvodnim pogonima dovode do bespotrebnih gubitaka energije, ali i produktivnosti, a neretko i do gubitaka sirovina i/ili repro materijala. Savet je da se napravi automatizovan sistem za praćenje efikasnosti proizvodnog pogona i da se po Pareto principu rešavaju najčešći uzroci problema radi poboljšanja efikasnosti.

7. Odabir opreme

U današnje vreme tokom proizvodnje opreme se strogo vodi računa o energetskom razredu. Savet je da se pri kupovini nove opreme ili unapređenju postojeće, osim osnovnih parametara kao što su nabavna cena, rok isporuke… uzme u obzir i potrošnja energenata i/ili fluida po jedinici proizvoda. Obično je energetski efikasnija oprema skuplja, ali poređenje treba raditi uzimanjem u obzir razlike u amortizaciji na godišnjem nivou sa jedne strane i ušteđenim energentima i/ili fluidima tokom eksploatacije u toj godini sa druge strane. Neophodno je merenje, kako bi isporučilac opreme mogao dokazati parametre potrošnje energenata i/ili fluida tokom eksploatacije.